Godine 1868. u Kneževini Srbiji zvanično je ukinuta zabrana upotrebe pravopisa koji je reformisao Vuk Stefanović Karadžić, čime je njegov fonetski pravopis („piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano“) konačno postao prihvaćen u državnoj upotrebi.
Kako je do toga došlo
- Reformu srpskog jezika Vuk je započeo još početkom 19. veka.
- Njegove ideje su bile podržane od strane velikih evropskih naučnika, posebno Jernej Kopitar i Jakob Grimm.
- Međutim, u Srbiji je dugo postojio otpor, pre svega iz crkvenih i konzervativnih krugova koji su branili staru slavenosrpsku tradiciju.
Prekretnica 1868.
Nakon smrti Vuka 1864. godine, njegovi učenici i pristalice nastavili su borbu za reformu. Presudan trenutak dolazi 1868. godine, kada je vlast kneza Mihailo Obrenović donela odluku da se:
- ukine zabrana Vukovog pravopisa,
- uvede reformisana azbuka u škole i državne ustanove,
- standardizuje književni srpski jezik na osnovu narodnog govora.
Veliku ulogu u sprovođenju ove odluke imao je filolog i političar Đuro Daničić.
Značaj odluke
Ova odluka je bila jedna od najvažnijih u istoriji srpskog jezika jer je:
- postavila temelje savremenog srpskog pravopisa,
- pojednostavila pisanje i čitanje,
- približila književni jezik narodu.
Od tada se u školama i javnom životu koristi Vukova azbuka od 30 slova.
